Koža u parfumeriji: od rukavičara parfumera do nota s karakterom

Povijesno podrijetlo

Povijesno gledano, koža i parfem oduvijek su bili povezani. Oko 2000. godine prije Krista, u Aziji, kože su se obrađivale i parfumirale korom stabla kumkvata. Španjolske kože parfumirale su se raznim dragocjenim mirisima poput ružine vodice, ambre, kamfora, esencije cedra i mošusa.

U 17. stoljeću, talijanska koža parfumirana je slatkim mirisom badema. Postoji više teorija o podrijetlu riječi frangipane, no barem se slažemo da dolazi od talijanskog prezimena Frangipani — je li on bio slastičar, botaničar, markiz maršal vojski ili redovnik? To ne znamo. Ali najcjenjeniji ekstrakti bili su: ljubičica, iris, mošus, ambra i cibet.

Grasse i koža

Štavitelji su se nastanili u Grasseu u 12. stoljeću radi trgovine kožom i krznom. Sklopili su trgovačke sporazume s Genovom i Pisom, kamo su izvozili svoje kože.

Ugled Grassea po kvalitetnim kožama rastao je, ali ostala je jedna sjena: kože nisu lijepo mirisale, što je jako smetalo plemstvu. U 16. i 17. stoljeću rukavice, nezaobilazan modni dodatak, parfumirane su raznim mirisima: ambretom, mošusom. Ili za vladavine Franje I: cibetom, sivom ambrom, ružmarinom.

Odakle potječe ideja o parfumiranju koža, a posebno rukavica? Molinard je navodno poklonio par parfumiranih rukavica Katarini Medici, mirisnih po cvijetu naranče, a ona je bila osvojena — upravo zato dobila je nadimak „La Nérola“.

Zlatno doba rukavičara parfumera

Proizvod se zatim proširio na Dvor i u cijelo visoko društvo. Kralj je 1614. uveo titulu „Maître Gantiers Parfumeurs“ (Majstori rukavičari parfumeri), a grad Grasse stekao je svjetsku reputaciju kao štaviteljski i parfumerski centar. To je bilo veliko doba ceha „Rukavičara parfumera“. Za vladavine Henrika III, rukavice su se nosile čak i za spavanje.

Posao rukavičara parfumera bio je zanatski i zahtijevao je veliko umijeće. Naime, trebalo je četiri godine šegrtovanja i tri godine kalfarenja da bi se doseglo majstorstvo. No oko 1759. godine porezi na kožu i konkurencija iz Nice doveli su do pada kožarske industrije u Grasseu, a kožu je zamijenio parfem. Zajednica rukavičara parfumera raspuštena je 1791. godine.

U 19. stoljeću Grasse postaje Glavni grad parfema, a zanatsku proizvodnju s početaka zamjenjuje prava industrija dok se okolno selo prekriva cvijećem.

Razvoj kožnih parfema

Sve parfemske kuće imale su parfem pod imenom: Cuir de Russie (Guerlain 1890., Chanel 1927., LT Piver 1939., Creed 1953.). Inspiriran je čizmama koje su nosili plesači Ruskih baleta, a koje su bile impregnirane katranom breze.

Godine 1919. nastaje Tabac Blond kuće Caron, koji je kožnat zahvaljujući svojim duhanskim notama. Potom dolazi Knize Ten kuće Knize (1925.), kožni chypre koji podsjeća na L’Heure Bleue kuće Guerlain.

Kožni parfemi postaju sve manje popularni i opadaju od osamdesetih godina, istovremeno s animalnim notama. U tom se razdoblju javlja zanimanje za druge note poput morskih i svježih nota.

Ipak, valja istaknuti neke iznimke velikih Kuća koje su se usudile ponuditi prave kožne parfeme: Bel Ami kuće Hermès 1986., Cuir Mauresque Sergea Lutensa i drugi. Cuir Beluga kuće Guerlain zapravo je više bijeli vanilijasti antilop (vidi već objavljeni članak) nego pravi kožni parfem!

No, iznenađenje — uskoro ćete u kući Guerlain, u kolekciji ekskluziva, pronaći pravi muški kožni parfem koji će, vjerujem, oduševiti moje čitatelje.

Jean-François Laporte bio je osnivač kuće L’Artisan Parfumeur i tvorac parfema Mûre et Musc. Potom je 1988. osnovao marku Maître Parfumeur et Gantier. U njegovoj trgovini i danas se mogu pronaći parfumirane rukavice.

Drugi primjeri parfema s kožnom facetom

Ženski

• 1931. Scandal — Lanvin
• 1944. Bandit — Piguet
• 1959. Cabochard — Grès
• 1963. Diorling — Dior
• 1985. La nuit — Paco Rabanne
• 1986. Parfum de peau — Montana
• 1999. Dzing — L’Artisan Parfumeur
• 2004. Daim Blond — Serge Lutens
• 2007. Kelly Calèche — Hermès
• 2007. Cuir — Lancôme

Muški i uniseks

• 1781. Royal English Leather — Creed
• 1955. Doblis — Hermès
• 1959. Tabac Original
• 1964. Aramis — Estée Lauder
• 1976. Yatagan — Caron
• 1978. Polo — Ralph Lauren
• 1978. L’eau du navigateur — L’Artisan parfumeur
• 1978. Van Cleef & Arpels pour Homme
• 1980. Macassar — Rochas
• 1980. Jules — Dior
• 1980. One Man Show — Bogart
• 1981. Quorum — Puig
• 1981. Antaeus — Chanel
• 1981. Kouros — YSL
• 1985. Derby — Guerlain
• 1989. Parfum d’Homme — Montana
• 1998. Rocabar — Hermès
• 1998. Bulgari Black — Bulgari
• 1999. Tabarome Millésime — Creed
• 2002. Cuiron — Helmut Lang
• 2003. Duel — Annick Goutal
• 2003. Cuir ambre — Prada
• 2003. Feuilles de tabac — Miller Harris
• 2004. Daim blond — Serge Lutens
• 2004. Aigner Black for men
• 2005. Cuir améthyste — Armani privé
• 2005. Cuir d’oranger — Miller Harris
• 2005. Fumerie turque — Serge Lutens
• 2006. Rien — État Libre d’Orange
• 2006. Cuir Pleine Fleur — James Heeley
• 2006. Je suis un homme — État Libre d’Orange
• 2006. Cuir ottoman — Parfum d’Empire
• 2006. Dzongkha — L’Artisan Parfumeur
• 2007. Ambre fétiche — Annick Goutal
• 2007. Tuscan Leather — Tom Ford
• 2007. Charogne — État Libre d’Orange
• 2007. Japon noir — Tom Ford
• 2007. Luxe pačuli — Comme Des Garçons
• 2008. Serge noire — Serge Lutens

Moji favoriti

Na ovom impozantnom popisu kožnih parfema imam nekoliko „ljubimaca“: Royal English Leather i Knize Ten, Prada Men zbog njihove bliskosti s L’Heure Bleue, a također i Black Bulgari koji smatram izuzetno senzualnim!

Kod Guerlaina, među našim klasicima, vrlo izražena kožna faceta prisutna je u Djedi (1925.) i u Parfum des Champs Elysées (1904.), a općenito u svim vrlo starim Guerlain parfemima. Nalazimo je i u veličanstvenom Vol de Nuit te u „Mona Lisi“ parfumerije: Shalimar, koji ne bi postojao bez svoje kožne facete, kao ni Habit Rouge.

Valja napomenuti da je u Habit Rouge eau de parfum dodana nota agarovog drva koja mu daje potpuno drugačiji karakter — pozivam Vas da usporedite eau de toilette s eau de parfum verzijom, nema nikakve usporedbe! Osobno smatram da je Habit Rouge eau de parfum nevjerojatno senzualan!

Koje se sirovine koriste za stvaranje kožnog parfema?

Kožna nota može imati različite facete (dimljena, duhanska, zapaljeno drvo, katran).

• Esencija katrana breze dobiva se sporom destilacijom drva. Katran breze koristi se za štavljenje koža u Rusiji i za određene farmaceutske pripravke. Neki njegovi derivati koriste se i kao arome za žvakaće gume, paste za zube ili napitke.
• Breza potječe iz Rusije i sjeverne Europe. Tamo raste u divljem stanju. Naziva se i bijela breza. Ulje dobiveno nakon destilacije defenolizira se i pere u alkalnom mediju za uporabu u parfumeriji (danas za brezu koristimo kompoziciju, jer je brezovo drvo zabranjeno zbog toksičnosti).
• Esencija cadea također je kožna sirovina koja se dobiva destilacijom drva i korijena stabla cadea ili borovice oštrolisne. Ovo je stablo česta pojava u mediteranskim obalnim područjima (od Maroka do Irana), gdje je jedna od karakterističnih biljaka garriga i makije. Esencija cadea ima svojstva protiv peruti.

Ostale sirovine za kožne facete:

• Stiraks (smola) i pirogenizirani stiraks.
• Cistus labdanum (smola) i svi njegovi derivati.
• Agarovo drvo ili esencija agara glavni je sastojak ouda (iznimno rijetko stablo koje se nalazi u Indiji ili jugoistočnoj Aziji). Njegova se esencija koristi za rad na kožnim notama i dobiva se destilacijom smole koju proizvodi agarovo drvo. Ta se smola pojavljuje na vrlo starim stablima kao reakcija na parazite. Esencija ouda rijetko se koristi u parfumeriji jer je iznimno rijetka i skupa.
• Pirogenizirani tamjan.
• Smilje također ima kožnu facetu.
• Kasija.
• Ljubičica: beta-ionon.
• Suderal, koji je sintetička sirovina koja miriše poput trgovine obućom. Daje mekane kožne aspekte tipa antilopa, korišten u Cuir Beluga kuće Guerlain.
• IBQ (izobutil-kinolein) koji je suho kožnat sa zelenom facetom „šparoge“.
• Animalne sirovine također mogu pridonijeti kožnoj faceti, poput kompozicija koje daju efekt kastoreuma, kao što je Danan.

Paul Valéry nije pogriješio kada je rekao „ono što je najdublje u čovjeku — to je koža“.