Povijest parfema (1. dio): Od antike do renesanse

Antički Egipat: Kolijevka parfemerije

Parfem kao veza između neba i zemlje

Povijest parfema vuče svoje korijene iz antičkih hramova u kojima su se spaljivali aromatični prašci, balzami i drago drveće kako bi se odalo počast bogovima. Pratio je molitve i brojne rituale, kako bi se osigurala zaštita bogova.

Ako su Egipćani gajili posebnu ljubav prema parfemeriji, to je ponajprije zato što su u tom proizvodu vidjeli neosporno sredstvo za stvaranje veze između ljudi i bogova. Također su vladali tehnikama balzamiranja.

Uskoro će parfem dobiti i profanu uporabu: smrtnici, muškarci i žene, počet će koristiti blagodati parfema, sa svetim vrlinama (pročišćenje, kozmetika, terapija, čaranje, zavođenje).

Najpoznatiji parfem starog Egipta bio je Kyphi, korišten za fumigaciju u vjerskom, ali i medicinskom i higijenskom kontekstu. Recept je uključivao:

t
• Smole terpentina

t

• Vino i med

t

• Mirhu

t

• Šafran

t

• Cimet

t

• Suho grožđe…

Recepti mirisnih proizvoda koji su se koristili u ritualima bili su pomno čuvani. Prenosili su se isključivo usmenim putem i nikada nisu bili zapisani kako bi se spriječilo njihovo otkrivanje. Iako nisu vladali destilacijom, bili su stručnjaci za tehniku enfleuragea.

Korištenje parfema kao oružja zavođenja

Ipak, baš kao i u naše doba, parfem se koristio i kao sredstvo zavođenja. Njegova mirisna i estetska moć bila je vrlo cijenjena među egipatskim stanovništvom. Tako se žene i muškarci nisu ustručavali šminkati i koristiti mirisne tvari tog doba kako bi prikrili tjelesne mirise i pokazali određenu eleganciju.

Muzej Louvre ima veliku galeriju posvećenu antičkom Egiptu. Među brojnim izlošcima, obojeni fragment vapnenca prikazuje sluškinju koja nosi ogledalo i kutiju za kohl svojoj gospodarici.

Tamjan i mirha bili su najčešće korištene tvari tog doba. Uvozili su se izravno iz Somalije i sjevernog dijela Etiopije. Ipak, druge mirisne tvari dolazile su i iz Libije, Arabije i Bliskog istoka.

Egipćani su se također opskrbljivali uljem bora, dragocjenim drvom i začinima. Već su tada bili željni otkrića, tragajući za raznovrsnim materijalima koji su posjedovali olfaktivna, terapeutska i medicinska svojstva. Osim toga, Egipćani su već savršeno vladali umijećem aromaterapije.

Sve stvorene esencije čuvale su se u svojevrsnim ogromnim glinenim vrčevima sličnim trima tisućama primjeraka otkrivenih u Tutankamonovoj grobnici, čiji miris postoji još i danas… Neosporno, Egipćani se danas smatraju narodom koji je otvorio put velikim napredcima u parfemeriji.

Biblija i hebrejski narod

Sveti smisao parfema

Biblija, osim svog vjerskog karaktera, predstavlja dragocjeno svjedočanstvo o svakodnevnom životu naroda tog doba. Tako znamo da su 2000 godina prije Krista Hebreji već koristili parfeme i da je tjelesna higijena bila od iznimne važnosti. Mojsije je u Bibliji definirao različite uporabe kupanja, kako za žene tako i za muškarce.

Isto tako, Biblija nas uči da je bilo običaj poprskati se parfemom prije svakog obroka. Osim toga, vina su bila aromatizirana, a aromati su se spaljivali kako bi dvorane za gozbe ispunili nježnim mirisom. Svećenici su također bili svojevrsni apotekari koji su savršeno vladali uporabom biljaka i aroma.

Tako su stvarali mješavine sastojaka čiji je recept bio pomno čuvan, a nalazile su se na granici između medicine, kuhinje, parfemerije i magije. Ipak, među brojnim korištenim sastojcima, tamjan je bio najcjenjeniji. Bio je isključivo namijenjen bogoslužju.

Naposljetku, valja napomenuti da je parfem igrao ulogu i u pogrebnim obredima. Iako Hebreji nisu prakticirali balzamiranje poput Egipćana, pokojnike su prskali mirisnom vodom i mazali im tijelo aromatičnim uljima.

Biljke koje su koristili Hebreji

Više biblijskih stihova ističe mirisne sastojke koje je koristio hebrejski narod. „Gospodin reče Mojsiju: nabavi aromate: smolu, galbansku gumu, aromate, kažem ti, i čisti tamjan, kako to čini parfumer, bez drugih sastojaka osim soli, čist i svet proizvod.”

Mirha, cinamom (drvo koje širi miris putem kore), aloja i nard također su bili vrlo popularni proizvodi kod Hebreja. Valja napomenuti da je nard, vrsta male mirisne trave, također nazvana indijska verbena, bio vrlo skup parfem.

Osim toga, prema Bibliji, neki se mirisi smatraju mirisom pravednika, drugi odgovaraju žrtvi, treći služe za idolopoklonstvo, dok se posljednji smatraju parfemom spoznaje.

Do danas, dubinska proučavanja povijesti religija omogućila su nam da utvrdimo kako je parfemerija bila jednako razvijena kod hebrejskog naroda kao i u doba antičkog Egipta.

Antička Grčka i sveti smisao biljaka

Grčka nastavlja tradiciju i znatno obogaćuje paletu mirisnih tvari poboljšavajući tehniku enfleuragea, posebice uvođenjem balzama, guma i smola. Uporaba parfema i mirisnih tvari postaje sve važnija u svakodnevnom životu. Higijena i toaleta postaju sve važniji: kupke, banketi.

Ako se Egipat smatra majkom parfemerije, on nije propustio prenijeti svoje znanje grčkom narodu, kao i Krećanima i Feničanima. Ta su se znanja prenijela putem njihovih pomorskih veza. Tako nalazimo jake sličnosti u svetom smislu parfema korištenog u antičkoj Grčkoj s onim kako se koristio u Egiptu.

Osim toga, u kretsko-mikensko doba, oko 1500. godine prije Krista, Grci su vjerovali u postojanje božanskih bića otkrivenih aromatima i parfemom. Bili su uvjereni da su brojne aromatične biljke prisutne u prirodi božanskog podrijetla. Parfemi su bili ključni sastojci u slavljenju kulta.

Darovi su se prinosili na svakoj ceremoniji, a brojne mirisne tvari poput mirhe ili tamjana spaljivale su se. Isto tako, najvažniji događaji u ljudskom životu bili su obilježeni prisutnošću mirisa. Svaki ritual bio je popraćen fumigacijama i mirisnim pomazanjima.

Aromati su imali pročišćavajuću ulogu, osobito tijekom pogreba, čak potičući prijelaz u zagrobni život. Zato su pokojnici u doba antičke Grčke bili umotani u mirisne pokrove. Potom su spaljivani ili pokapani s mirisnim biljkama poput ruže, ljiljana ili ljubičice, koje su se smatrale simbolima vječnog života.

Tjelesna higijena kod Grka

Osim svetog smisla parfema, Grci su također bili vrlo privrženi tjelesnoj higijeni i ljepoti bića. Tako su koristili biljke u obliku fumigacija, trljanja ili kupanja. Javne kupke, prožete cvjetnim mirisima, bila su vrlo važna mjesta socijalizacije tog doba, podjednako posjećivana od muškaraca i žena.

Isto tako, u znak gostoljubivosti, bio je običaj kupati noge gostiju u mirisnim posudama i nuditi im svakojake mirisne proizvode poput cvjetnih vijenaca, ulja šeboja ili aromatiziranih vina.

Rim: Prijestolnica parfema i pretjerivanja

Rim je označen kao „prijestolnica parfema”, što omogućuje razvoj trgovine biljkama. Rimljani traže ljekovita svojstva u aromatičnim tvarima. Uvode staklene posude koje zamjenjuju glinene, naširoko korištene od strane Grka. Razvijaju parfeme za prostor.

Neron je pretjerano koristio parfem, osobito kako bi prikrio mirise svojih orgija.

Ako se parfem jedva koristio u doba arhajskog Rima, kontakt rimskog naroda s Etruščanima i Feničanima omogućio je proširivanje njihovih znanja o parfemeriji. Parfem i mirisne tvari bili su glavni proizvodi koje su Rimljani donosili sa svojih osvajanja.

Počeli su postupno cijeniti svojstva raznih mirisa, posebice onih mirte, španjolske žuke, labdanuma i bora. Tako su od Republike do Carstva parfemi doživjeli nevjerojatan uspon, ponekad prelazeći u pretjerivanje.

Poput svojih susjeda, Rimljani su počeli koristiti mirise za svoje najvažnije obrede poput vjenčanja ili pogreba.

Uostalom, prilikom Pompejeve smrti, spaljen je ekvivalent jednogodišnje proizvodnje tamjana u Arabiji! Isto tako, terme su dobile znatne razmjere, omogućujući svim Rimljanima pranje, uključujući i najsiromašnije, te širenje uporabe sapo, pjenušave paste koja je bila preteča sapuna.

Istovremeno, liječnici su napisali brojna djela o ljekovitim svojstvima pojedinih biljaka. Tako su aromati i biljke postali ključni elementi tadašnje medicine. Neki mirisni proizvodi koristili su se za njegu kože i za masažu sportaša.

Vjerska vrijednost parfema postupno se smanjivala, dok su tehnički napredci u parfemeriji i aromaterapiji bili znatni. Uostalom, neki spisi potvrđuju da su Rimljani već koristili destilaciju…

Tako se doba antičke Grčke i Rima smatra ključnim trenutkom u povijesti širenja parfemerije. Ipak, sve slavne ličnosti tog doba nisu bile potpuno naklonjene tome…

Za Cicerona: „Nikakav miris je najbolji miris!” dok je Plinije o parfemu govorio: „To je takav predmet luksuza, i od svih najnepotrebniji.” Neka bude! Ako je suditi po sudbini mirisnih tvari, valja konstatirati da su gorljivi obožavatelji parfema bili brojniji.

Islamska kultura i znanosti arapskog svijeta

Muhamed je jednom rekao: „Žene, djeca i parfemi su ono što najviše volim na svijetu”.

Arabija, zemlja povoljna za parfemeriju

Od Grka uče tajne kemije. Neosporni su gospodari trgovine začinima i mirisnim praškovima.

Ako je parfem vrlo važan sastojak u istočnim zemljama, to je ponajprije zato što se nalazi na tlu pogodnom za uzgoj biljaka. Arabija je zemlja aromata par excellence.

Uostalom, latinski pjesnik Propercije govorio je o „Arabiji tisuću parfema”. Isto tako, pjesnici Hafiz i Saadi u svojim spisima spominju ružu, čiji je miris bio najcjenjeniji u arapskom svijetu, uz miris životinjskog mošusa.

Osim toga, ružina voda koristi se za parfimiranje prostorija u kućama. Također se često nalazi u nekim jelima poput slastica, sorbeta ili lokuma. Kava se redovito miješala sa sivom ambrom, a običaj je nalagao da stijenke čaša za piće budu impregnirane mirisnim smolama.

Isto tako, Arapi su u doba srednjeg vijeka posjedovali veliku znanstvenu kulturu. Biljke su se stoga uvelike koristile u medicinske svrhe. Iako Arapi nisu izumitelji destilacije, znatno su poboljšali tu tehniku i proširili je u Europu: alambik je arapska riječ.

Sveti smisao parfema za Arape

Istovremeno, parfem je sastavni dio religije i Kur’an ga više puta spominje. Tako bi muslimanski raj bio prožet brojnim ugodnim mirisima. Isto tako, žene bi bile stvorene od „najčišćeg mošusa”. Kao i kod mnogih civilizacija, islamski obredi bili su popraćeni parfemom.

Osim toga, muškarci su bili pozvani redovito odlaziti u javne kupke radi pročišćenja, dok su žene u haremima većinu svog vremena posvećivale isticanju svoje prirodne ljepote. Naposljetku, valja napomenuti da je muslimanima i danas dopušteno parfimirati se tijekom ramazana, a da time ne poništavaju post.

Hindusi i Attar

Oni imaju drugačiji pristup: grade hramove od sandalovine i brinu se da usklade svoje parfeme (u obliku attara) s različitim prostorijama hramova. Attar je parfem bez alkohola čiji prvi tragovi sežu u 2. stoljeće pr. Kr. u regiji Kannauj u Indiji.

Srednji vijek u Europi: Između nazadovanja i obnove

Prvi dio srednjeg vijeka obilježen je značajnim nazadovanjem parfemerije. Naime, barbarska osvajanja dovela su do pada Rimskog Carstva i ograničila uporabu aromatičnih biljaka. Međutim, ponovno otvaranje rimskih trgovačkih putova od 12. stoljeća omogućilo je ponovno otkrivanje brojnih mirisa.

Štoviše, putovanja Marca Pola kao i razvoj trgovine začinima otvorili su put novim okusima. Uvođenje parfema u Europu odvija se i putem križarskih ratova.

U Francuskoj, 1190. godine, privilegij trgovine parfemima dodijeljen je rukavičarima. Prva alkoholno-aromatska kompozicija, slavna „Ugarska voda”, izrađena ponajprije na bazi ružmarina, nastaje u 14. stoljeću.

Parfem protiv Crne kuge

Tijekom epidemije crne kuge (1347. – 1352.), liječnici su preporučivali uporabu parfema koji su osobito sadržavali začine. Tijekom karantene, preživjeli su se prali rakijom s dodatkom klinčića, soli i praška perunike, a zatim udisali aromatične octove čiji je recept, primjerice, sadržavao:

t
• Klinčić

t

• Cvijet ljubičice

t

• Hijacint

t

• Karanfil

t

• Mošus

t

• Sivu ambru

Za najsiromašnije se preporučivalo korištenje pelina, koji je bio pristupačniji…

Kao prevencija, mogle su se udisati aromatične biljke. Liječnici su, radi zaštite, nosili dugu crnu obavijajuću odoru s maskom u obliku ptičje glave s dugim kljunom napunjenim aromatima. U privatnim kućama, parfemi su se spaljivali u kadionica kako bi se pročistio zrak; smrad se smatrao smrtonosnim.

Pomanderi, nošeni stalno na sebi, također su bili vrlo cijenjeni među aristokratima i visokim crkvenim dostojanstvenicima koji su više puta dnevno udisali aromate koje su sadržavali.

Među brojnim vodama za koje se smatralo da se bore protiv kuge, damaščanska voda, čija je formula sadržavala dvanaest aromata uz mošus i cibet, imala je izvrsnu reputaciju, baš kao i venecijanski i montpellierski terijak. Na ulicama su se, u pokušaju zaustavljanja širenja epidemije, na sredini raskrižja palile velike vatre za koje se vjerovalo da pročišćuju atmosferu.

Venecija u doba renesanse

U Veneciji 1555. godine nastaje prvi europski traktat o parfemeriji. Talijani su postali majstori u umjetnosti obrade kože, oni su pokrenuli modu mirisnih rukavica. Poznat je recept za „španjolsku kožu”: koža se macerira u ružinoj vodi, a zatim se dodaju mirisne tvari poput lavande, nerolija, klinčića i sandalovine. Sve se potom mijesi sa životinjskim notama.