1. Uvod: Guerlain ponovno otvara priču o L’Heure Bleue
Velika novost kod Guerlaina: kuća lansira posve novi miris koji nosi legendarno ime L’Heure Bleue, koje je 1912. stvorio Jacques Guerlain. Sasvim nedavno, Delphine Jelk, Guerlainova parfumerka, odlučila je reinterpretirati ovaj spomenik. Naravno, kad se dotaknete takvog mita, strah je neizbježan. L’Heure Bleue nosi više od stoljeća povijesti.

Klijentice koje još nisu upoznate sa svijetom Guerlaina znatiželjne su. Privlači ih ovo lijepo, poetično ime i veličanstvena bočica s prijelazom plave boje. Dodajte tome suvremenu televizijsku reklamu u kojoj glavnu ulogu ima plava božica, kao i sveprisutnost na društvenim mrežama: to intrigira, i funkcionira!
S druge strane, vjerne obožavateljice kuće i ovisnice o orijentalnoj noti su zbunjene. Ova klasična klijentela, uglavnom francuska (jer L’Heure Bleue iz 1912. nikada zapravo nije prešla granice, za razliku od Shalimara), ne prepoznaje se u novom mirisu. Često čujem: „Uopće ne podsjeća na original”, ili „Zašto zadržati isto ime ako je parfem toliko drukčiji?”. Ukratko, uzdrmane su.

2. Verdikt: Kome je namijenjena nova verzija?
Odmah vas želim umiriti: originalni L’Heure Bleue neće nestati iz kataloga. L’Heure Bleue 2026 prvenstveno cilja mladu klijentelu koja još ne poznaje Guerlain, a još manje izvorni parfem.
- Vjernim klijenticama originala: Ako je L’Heure Bleue iz 1912. vaš potpisni parfem i primate komplimente, zadržite ga. Riječ je o veličanstvenom i jedinstvenom parfemu nevjerojatne prisutnosti.
- Onima koje tek otkrivaju ovaj miris: Ako vam se klasična verzija čini preretro, previše intenzivnom ili prepuderastom, isprobajte ovu novu, suvremenu verziju iz 2026.! Riječ je o elegantnom, svježem i prozračnom parfemu koji se lako nosi u svim prilikama. Njegov suptilni trag je uzvišen.

3. Olfaktivni dvoboj: L’Heure Bleue 1912 protiv verzije 2026
Sve bitno na prvi pogled
| L’Heure Bleue 1912 | L’Heure Bleue 2026 | |
|---|---|---|
| Nastanak | 1912., autor Jacques Guerlain | 2026., autorica Delphine Jelk |
| Olfaktivni potpis | Aromatičan početak, cvjetno srce s akordom sljeza, balzamična, puderasta i vanilijasta baza | Ozonski akord „plavo nebo” i kruška, prozračno cvjetno srce, baza od tinkture irisa |
| Karakter | Snažan, obavijajući, nostalgičan, pomalo retro | Elegantan, svjež i prozračan, suptilan trag |
| Trajnost | Cijeli dan pa i dulje na koži, a na odjeći mjesecima | Minimalno oko 8 sati, ovisno o vašoj koži |
| Za koga | Potpisni parfem, za posebne večeri i hladnija godišnja doba | Svakodnevni parfem, lak za nošenje u svim prilikama |
L’Heure Bleue iz 1912., spomenik
Klasični L’Heure Bleue nije lak parfem za nošenje. Sama sam ga nosila više od 20 godina, bio je moj „potpis”. No danas težim lakšim notama. Kako mnogo vremena provodim u Španjolskoj, više ga ne mogu nositi po toplom vremenu, pa ga čuvam isključivo za posebne večeri.

L’Heure Bleue iz 1912. višeslojan je parfem. Njegov je početak aromatičan, oscilira između timijana i anisa. Cvjetno srce otkriva akord sljeza (cvijet naranče i vanilija), dok baza, balzamična i puderasta (maslačasti iris), postaje nježna, vrlo obavijajuća i putena. Riječ je o nostalgičnom, pomalo retro parfemu. Postavši prava legenda, posjeduje fenomenalnu snagu i trajnost. Na koži traje cijeli dan, pa i dulje. Na odjeći njegov trag može ostati mjesecima.
Piramida L’Heure Bleue 1912.:
- Vrh: timijan, anis, estragon, kadulja (sauge sclarée), agrumi, neroli
- Srce: cvijet naranče, jasmin, heliotrop, ljubičica, klinčić (cvijet), ružičaste note
- Baza: balzamične note, iris, mahovine, vanilija, tonka bob, tamjan, kožna nota, životinjske note, začinske note
Verzija 2026., stav Delphine Jelk
Delphine Jelk duboko poštuje baštinu i naslijeđe Guerlaina. Ovom verzijom iz 2026. htjela je odati počast kreaciji Jacquesa Guerlaina i istovremeno je reinterpretirati. Preuzela je mnogo veći rizik nego kod svoje nedavne reinterpretacije Shalimara (Shalimar Essence). Htjela je izraziti L’Heure Bleue na suvremen i pristupačniji način, uz očuvanje njegovog izvornog olfaktivnog pečata.
U gornjoj noti zamijenila je klasične agrume i aromatične note posve novim akordom koji je nazvala „plavo nebo”. Čist je, svjež i uredan, podsjeća na miris prozračnog rublja, zbog čega je vrlo prikladan za svakodnevnu upotrebu.
Za interpretaciju ovog akorda koristila je ozonske note. Znate, one koje osjetite u planinama zimi, usred snijega i na velikoj nadmorskoj visini, blizu neba, i koje daju dojam dubokog udisaja čistog zraka. Ovaj je akord potom obučen u sočnu krušku i neroli. U srcu je cvijet naranče i dalje prisutan, ali obrađen na prozračniji način, u naznakama preuzimajući akord sljeza uz dašak jasmina.
U bazi je Delphine razvila ekskluzivnu i iznimno senzualnu sirovinu: tinkturu irisa. Treba znati da iris otkriva svoju punu snagu tek nakon tri godine. To je pravo plavo zlato parfumerije. Nakon uzgoja, rizomi se beru, ručno čiste, a zatim polako suše.
Usitnjeni u finu prašinu, potom se ostavljaju da odstoje u alkoholu. Bilo je potrebno bezbroj pokušaja kako bi se pronašla savršena ravnoteža. Rezultat? Prekrasan, uzlazni iris, obasjan suncem, puderast i uzvišen mošusnim notama, a sve to podupire Ambroxan, koji mu daje izvrsnu postojanost.

Piramida L’Heure Bleue 2026.:
- Vrh: ozonske note, nota kruške, anisove note, bergamot, naranča, neroli
- Srce: cvijet naranče, jasmin, ruža, ylang-ylang
- Baza: vanilija, tinktura irisa, kumarin, pačuli, začini, ambroxan
Baza ovog novog djela senzualna je, kakva i treba biti kod pravog Guerlaina. Obavijajuća je, nježna i utješna. Ugodna danju i navečer, ostaje prisutna, a da nikad nije nametljiva. Njezina trajnost iznosi minimalno oko 8 sati, ovisno o kemiji s vašom kožom.
Sylvaonin savjet: Usudite se na layering
Imam prijateljice koje strastveno vole klasični L’Heure Bleue i koje su se usudile kombinirati ga na koži s novim Heure Bleue. Cilj? Postići istodobno povijesnu dubinu jednog i blistavu svježinu drugog. Hrabro je, ali moram priznati da je prilično uspješno!
Ako ste ljubiteljica note irisa ili vanilije, možete ga kombinirati i s potpisnim ekstraktima Guerlainove visoke parfumerije, kako biste pojačali i notu koju volite, i trag, i postojanost, te na neki način stvorili vlastitu „kreaciju po mjeri”.

4. Iza kulisa: Moja priča s Delphine Jelk
Prije zaključka, treba se upoznati sa stvarateljicom ovog novog parfema. Delphine Jelk direktorica je za kreaciju parfema u Guerlainu. Kad sam je prvi put upoznala, radila je u kompozicijskoj kući Drom, i doživjela sam pravu profesionalnu simpatiju na prvi pogled.
Osim studija parfumerije, pohađala je i studij mode: iz nje je izbijao smisao za estetiku. Odmah sam u njoj osjetila veliku otvorenost duha, osjetljivost i rijetku eleganciju.
Tada sam je uputila u projekt La Petite Robe Noire. Razvile smo ga zajedno, polazeći od akorda koji je ona osmislila: makaron od ruže i trešnje. Isprva lansiran u ekskluzivnim kolekcijama 2009. godine, unutar tvrtke nitko u to nije istinski vjerovao! Uspjeh u butiku ipak je bio trenutačan, iako su me guerlainovski entuzijasti tada žestoko napadali na mom tadašnjem blogu. Pisali su mi: „Ovo nije Guerlain!”, „Chanel je trebao lansirati ovo!” ili „Ovaj parfem podsjeća na slastice!”.
Ugodno iznenađenje bilo je to što smo ga osmislile kako bismo pomladile klijentelu, no na kraju je osvojio sve generacije. Thierry Wasser ga je potom malo izmijenio za međunarodno lansiranje 2012. godine, a jedinstvena reklama u obliku crtanog filma autora Kuntzela i Deygasa učinila ga je apsolutnim bestselerom kakvog danas poznajemo.
Toliko mi se svidjelo raditi s Delphine da sam se založila za njezin dolazak u Guerlain. Zajedno smo potom razvile brojne mirise s velikim zadovoljstvom (Tonka Impériale, nekoliko Aqua Allegoria…). Otkako sam otišla, ona je preuzimala sve veće odgovornosti unutar kuće i lansirala izvrsne kreacije: Tobacco Honey, Patchouli Paris, Vétiver Fauve, Oud Nude, Cherry Oud, Santal Pao Rosa, Musc Outreblanc, Néroli Outrenoir, Joyeuse Tubéreuse, te veliki uspjeh Aqua Bloom. Silno se divim njezinom putu, koji je u prosincu 2024. okrunjen imenovanjem u red Viteza reda umjetnosti i književnosti.
5. Guerlainova hrabrost i zaključak
Šira publika, a posebno mlađi naraštaji, ne poznaje klasični L’Heure Bleue. Ovo je novo djelo iznimno hrabro: nikada nisam osjetila ništa slično kod konkurencije.

Ne radi se o jednostavnoj reinterpretaciji parfema iz 1912., već o interpretaciji samog koncepta L’Heure Bleue: slavljenju obustavljenog trenutka u kojem je sve tiho. To su posljednji trenuci prije sumraka, kao da se noćno plavo nebo spustilo na kožu. Plavi sat toliko svojstven Parizu, kojem je Delphine htjela odati počast.
Novi Heure Bleue donosi svjež, pomalo hladan, vrlo prozračan i buran vjetar, koji sa sobom nosi nježno i sunčano cvijeće, da bi se na kraju spustio na puderastu i suptilno vanilijastu bazu irisa. Postojan je, ali nikada težak ni sladak. Riječ je o pravom, inovativnom Guerlainu.

Sylvaonin savjet: Kao i kod svih Guerlainovih parfema, isprobajte ga na svojoj koži. Na papirnatoj mirisnoj traci ozonske su note naime izraženije i mogu iskriviti vaš dojam.
Podsjetimo uostalom da je Guerlain oduvijek bio sinonim za hrabrost i inovaciju:
- Prva upotreba voćnih nota (breskva) u parfemu Mitsouko
- Prvi unisex parfem s Jickyjem
- Prvi čisti orijentalni parfem za žene sa Shalimarom (i za muškarce s Habit Rougeom)
- Prvi parfem s crnim ribizom, Chamade
- Prvi parfem s prevelikom dozom sandalovine, Samsara
- Prvi parfem s prevelikom dozom ljubičice i irisa, Insolence
- Prvi parfem s akordom trešnje, La Petite Robe Noire
- Prvi parfem s muškom interpretacijom badema, L’Homme Idéal

Tko kaže inovativan parfem, kaže i parfem koji dijeli mišljenja: ili ga obožavate, ili vam se ne sviđa. No to je svojstveno kreacijama sa snažnom osobnošću.
Prestanimo ga dakle uspoređivati s verzijom iz 1912. Emocija je tu, a to je najvažnije za nastavak ove prekrasne priče. Bila bi prava šteta ne osuvremeniti ovako poetično ime, prevodeći ga suvremenim olfaktivnim kodovima. Ova će inicijativa uostalom mnogima omogućiti da pritom otkriju i izvorni miris.
Uzeti danas jedan tako mitski parfem i odlučiti ga ponovno osvijetliti u novom svjetlu, za mene je izvrsna ideja.



